Kako sam ja završila na pola Jadrana, na Lastovu


Nakon 25 sati vožnje autobusom i 4 sata vožnjom brodom stigla sam na odredište, u luku Ubli na Lastovu. Sa sobom imam veliki kofer i još par torbi. Naime, svoj stan u Njemačkoj sam odjavila i ispraznila, te odlučila da ću na duže vrijeme živijeti na moru.
Kasna je jesen oko 18 sati, i već se lagano smračilo. Tijekom puta mi se ispraznila baterija na mobitelu i nisam uspjela nazvati gospođu kod koje sam iznajmila kuću, da me čeka. Umorna, nemogu ni razmišljat, nego vidim mali bus – kombi i pitam mogu li s njima do mjesta Lastova. Na moju sreću odgovor je DA. Bus je pun dječice koje idu na karte. Tijekom vožnje pita me vozač kuda idem. Ja mu ispričam s kojom gospođom sam se dogovorila, ali da mi se ispraznio mobitel i da se nisam uspjela dogovoriti da me sačeka. On se ponudio, da kad dođemo u mjesto, me odveze s svojim privatnim autom do kuće te gospođe. UFFF imala sam SREĆE, a i to je prednost malog otoka gdje živi oko 500 ljudi I gdje se svi poznaju.


Kuća koju sam našla preko interneta nalazi se na samom kraju uvale i s dvije strane je okružena morem. Za ljeto i na slikama savršeno, no kako je zimi to ću tek otktiti.
Nakon rasgovora s gospođom doznajem kako u Lučici preko zime živi samo jedna obitelj i to na sasvim drugm kraju uvale. O jeeee! Takve informacije i još mnoge druge, nemogu se pronaći una internetu, što je jedan od glavnih razloga zašto sam se odlučila pisati ovaj blog.
Kako sam prezimila usred Jadranskog mora, u uvali sama i u kući koja je obavijena s dvije strane morem, čitajte sljedeći puta.

